preskoči na sadržaj

I. Gimnazija Osijek

Login
kola sa STEM oznakom

 

Nai EU projekti

Pogledajte gdje su sve naši uenici i profesorili bili!

e-Dnevnik

nastavnici

e-knjinica

Trailica

 

 

Dnevnik jedne Slavice...
Povratak na prethodnu stranicu Ispii lanak Poalji prijatelju
UTORAK...
Autor: Administrator , 25. 3. 2010.

.... kako bi naš Halid rek'o :  " 'ko bi rek'o,uda da se dese..."


 

 

" Volio bih te upoznati. B "

 

Zaškiljim u mraku, ne mogue. Benjamin? Benjamin eli upoznati mene?

Odjednom osjetim kako mi na usnama zatitra osmijeh i u trbuhu pokrene itav stampedo leptiria.

Ispruila sam se u krevetu. Osjeala sam se kao da sam na tomboli osvojila Brada Pitta. Dakle, neopisivo dobar osjeaj. Misli su po mojoj glavi razdragano bjeale. Saberem se, i ponovno u ruke uzmem mobitel. Dobro, sad treba smisliti odgovor.

Ono što sam napisala, otprilike je zvualo ovako :" Hm...Lijepo je to uti. I ja bih voljela upoznati tebe. J ".

Tako smo zapoeli dugo dopisivanje.

Odgovori su stizali polako, inilo se kao da su prolazili sati od jedne poruke do druge. Naposljetku, pozvao me na kavu ve sutra i poelio mi laku no. Od silnog uzbuenja nisam mogla zaspati. Prevrtala sam se krevetu, analizirajui svaku njegovu rije i bezbroj puta nanovo itajui pristigle poruke.

Još neko vrijeme, leala sam u nevjerici, a onda, napokon i zaspala s osmijehom na licu.

 

 

Jutro je svitalo brzo, a ja sam se zatekla budnom ve u ranim jutarnjim satima.

 Bilo je  deset  do šest kada sam pogledala na noni ormari na kojem je još tiho kuckao sat. Protrljala sam oi, protegnula se i sjela.

Iako sam sino ostala budna do jako kasno, inilo se kao da sam  odmornija no ikad.

Prvi puta nakon dugo vremena, probudila sam se i ranije no što sam trebala, i ovo nije bilo još jedno od nekoliko uzastopnih buenja kad sam doslovno trala da bih stigla u školu.

Ustala sam se i obavila sve te jutarnje akcije, ak sam se stigla i otuširati.

Tad shvatim da sam sasvim spremna, a da mi je ostalo i previše vremena. Ovo je bila potpuno nova situacija za nekoga tko je naviknuo jutarnji jogging zamijeniti tranjem na autobusnu stanicu.

Ništa, odloila sam poteu školsku torbu uza zid, i sjela za kompjutor. U nadi da u nekoga zatei online na fejsu, ulogirala sam se i prijavila na chat. Razoarano odahnem kad sam shvatila da nikoga nema, i ubijala vrijeme vršljajui po profilima svih koji su mi padali napamet. Tom prilikom, na naslovnoj strani obavijesti na mom profilu, primijetim da je Marina i njezino fifi društvo objavilo neki novi album od prošle subote.

Kliknem na link i ponem pregledavati slike.

 

Marina je jedna od najpopularnijih djevojaka u školi. Uvijek  u školu dolazi obuena u marku od glave do pete, s prekrasnim plavim uvojcima i, kvragu, tako dobro izgleda. Njezin tata vlasnik je autokue, i za nju se s pravom moe rei da je njezin moto: "ima se, moe se."

 Ona je jedna od onih fensi šmensi srednjoškolki uvijek okruena hrpicom priglupih prijateljica - Tamare, Nikol i Nives, koje su se njenih ideja i rijei drale kao pijan plota. Nedavno su krenule glasine kako i ona baca oko na Benjamina, a i to da on baš i nije hladan kad je ona u pitanju.  Marina je svakoj curi najgora nona mora, konkurencija. Marina je i meni konkurencija.

 

Sve što sam iz tih slika uspjela saznati jest da je Marina imala savršenu plavu baršunastu haljinu i da je izgledala tako dobro. inilo se kao da je uloila itavo bogatstvo za takav outfit. Na slikama je i njezina privatna limuzina u kojoj fifi društvance ispija neke bijesne koktele i zabavljaju se. U tom trenutku shvatim koliko joj zavidim. Pf.

Odjavim se, ugasim komp. Vrijeme je da krenem na stanicu.

 

 

Nije prošlo dugo kad sam stigla u školu. urila sam ispriati Ani sinonje doivljaje koji su me itav dan inili poletnom.Ana i ja sjedimo zajedno za vrijeme predavanja, i jedina je od cura u razredu kojoj mogu otvoriti dušu kad god to poelim ili osjetim potrebu. Vrlo smo bliske.

 Nastava je uglavnom prošla bez pretjerano mnogo iznenaenja, osim jedinice iz fizike, za koju stvarno ne mogu rei da nije bila oekivana s obzirom na to koliko sam i uila.

Bilo je otprilike oko 12 sati kada je zazvonilo posljednje školsko zvono, i kad se u meni istog trena prolomio nagli osjeaj panike. PA JA ZA TRI SATA IDEM NA KAVU S BENJAMINOM!  Srce mi je poelo lupati k'o nespašeno, obrazi su mi se rumenili i ruke su mi se poele znojiti. Nekoliko sekundi nepomino sam stajala, a onda samu sebe prekorim u mislima. Mogu ja to, znam da mogu. Boe, ma kakav big deal, kao da nikad prije nisam bila vani s nekim poput njega... Onda shvatim da to nije bila utješna reenica, ve je imala totalno suprotni uinak jer ja, stvarno, nikada nisam bila na kavi s nekim iz svoje škole tko tako dobro izgleda. O da, luda glavo, ali ti ideš na tu kavu.

Obeala sam samoj sebi kako se neu ivcirati oko baš niega u vezi toga, i da u otii tamo, obaviti sve - hladne glave. No, ja sam ve u autobusu detaljno razraivala plan - što obui kad stignem, kako u se poešljati, hou li obui one nove visoke cipelice, ili one ljubiaste slatke balerinke, moda i kaputi ako vrijeme poslui...

I napokon, kad sam ušla u hodnik, osmjehnula sam se od uha do uha, bacila torbu na kau, i potrala uz stepenice prema sobi. Pa, vrijeme je da ponem sa spremanjem.

 

 

                                                           ( nastavit e se )





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispii lanak Ispii lanak | Poalji prijatelju Poalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju